Amra Babić: Pobjeda je moguća i bez stranke

Načelnica Visokog Amra Babić prvi put javno govori o sukobu sa SDA i zašto je postala nezavisni kandidat

 

Načelnica Visokog i kandidatkinja za ovu funkciju govori kako su joj često govorili da se pomiri sa lokalnom SDA. – Ne mogu se pomiriti s nekim s kim se nisam svađala. Mi smo se jednostavno razišli. Ja sam krenula prema Sarajevu, a oni prema Kaknju, da dočaram. Razišli smo se u načinu rješavanja krucijalnih problema, razmišljanja i vođenja procesa, u načinu i ophođenju prema opoziciji. Razišli smo se u svemu što je bilo bitno za zajednički rad. Naravno, bilo je pokušaja da se upravlja sa mnom i da se donose odluke u moje ime, a ja nisam dozvolila da se neko igra sa funkcijom koju ja obavljam. Ne želim da budem samo slijepi poslušnik odluka koje će donositi neko drugi, na nekom mjestu koje nije Općina. Nisam i neću dozvoliti manipulaciju ni mojom ličnošću niti funkcijom, ističe Babić, te dodaje da je prošlo vrijeme kad smo opstruirali nekoga samo zato što nije iz naše političke opcije.


Iza Vas je nešto više od tri i po godine na poziciji načelnice, kako vidite taj period?

– Na početku mandata imala sam program rada sa četiri strateška cilja. Prvi je bio da se od lokalne administracije napravi servis građanima i privrednicima, te da općinska administracija postane brža, ekspeditivnija, manje skupa za sve i u tom dijelu smo napravili veliki pomak. Problem predstavlja zakonska regulativa, koja je na neki način zakovala radna mjesta nekim ljudima, tako da je vrlo teško raditi kadrovske promjene koje su u nekim slučajevima prijeko potrebne. Drugi cilj su bili stabilizacija budžeta, sanacija deficita i uvođenje trezorskog poslovanja. Reći ću da smo za tri godine rada ostvarili suficit u poslovanju, te da smo od tri miliona otprilike dva i pol miliona gubitaka sanirali.

Usko grlo

Treći cilj je razvoj infrastrukture i rada javnog sektora i preduzeća, a to je napravilo najviše problema u radu. Vi možete postaviti odlične ciljeve, idealan slijed koraka, ali ako nemate ljude s kojima ćete realizovati te ciljeve, onda je sve uzalud. Ja sam imala hendikep da većina ljudi, koju sam zatekla u javnom sektoru, nije bila spremna za reforme. To su bili vječiti direktori po 10, 15 ili 20 godina koji nisu željeli reforme ni svojih stavova i razmišljanja, kako bismo zajednički mijenjali stvari i pravili ih boljim. Mislim da je javni sektor jedan od pokretača lokalnog ekonomskog razvoja, ali često i „usko grlo“.

Ne možete razmišljati o investicijama ako nemate dovoljno dobru infrastrukturu. Najveću reformu smo uspjeli napraviti u vodosnabdijevanju i odvozu smeća. Četvrti cilj sam nazvala lokalni ekonomski razvoj, koji je ustvari sublimacija prethodna tri. Tu se misli na otvaranje radnih mjesta, a prvenstveno na stvaranje ambijenta za otvaranje novih radnih mjesta.

Šta je za Vas pozicija načelnice?

– Kao nekog ko sebe smatra operativcem, tehničkim licem i profesionalcem, a nikako političarom, mislim da na lokalnom nivou sva politika mora biti politika boljeg života, politika brige o ljudima i ne smijete dijeliti ljudi je li neko politička opcija A ili B, ne možete dati vodu ljudima onim koji su opcija A i slično. Za četiri godine smo uspjeli da uđemo u svako selo, zaselak, te bilo gdje da smo bili, napravili smo neko kapitalno ulaganje. Nismo zapostavili nikog i pokušali smo da vratimo ljudima vjeru i nadu da postoji želja općinskog organa uprave da im kaže i vi ste građani općtine Visoko, pa makar to bili i oni u najzabačenijim područjima. Mislim da smo shvatili da moramo imati jasno vođenje politike u sportu. Kada to kažem, onda mislim da je jedina prava odluka ulaganje u mlade generacije, stvaranje uvjeta za što masovnije bavljenje sportom, te pravljenje infrastrukture za njih. Jako je puno problema bilo u sportskim klubovima, posebno u dvije Bosne. Svi su mislili da je sve što se dešava problem načelnice i da ona to mora riješiti. To pitanje odgovornosti moramo realnije podijeliti i početi svi zajedno da rješavamo probleme.

Je li i šta moglo bolje u Vašem mandatu?

– Kada bih sebe ocjenjivala kao profesionalca, dala bih sebi desetku, a kao političara šesticu. Možda je moja mana iskrenost i direktnost, jer u politici treba mnogo više mudrovanja. Bilo je nekih grešaka koje sad ne bih napravila sa ovim iskustvom i vjerovatno bi bilo stvari koje bih uradila drugačije. Bilo je i neosnovane medijske kampanje protiv mene. Primjer je kad vas neko drugi dan na početku mandata pita gdje su nova radna mjesta, fabrike… Mislim da je postojala generalna predrasuda, ne građana, nego nekih povlaštenih grupa, koje su bile ugrožene mojim radom, posebno kada je riječ o uređivanju stvari u javnim oblastima. Ne mogu da zaboravim problem sa kartama za školarce i studente, gdje je pogrešno protumačena moja namjera da u tu oblast uvedem red. Mene je zatekla situacija u kojoj se ne zna ko koristi kartu, a ko samo uzme potvrdu i novac. Imali smo mjesečne fakture od Centrotransa po 30 hiljada KM, a nismo znali ko koristi to pravo. Ko je stvarno imao pravo, nije ga izgubio.

Nemate podršku stranke koja Vas je kandidovala na prošlim izborima?

– Kada je riječ o političkoj podršci, ne mogu reći da je nisam imala, jer smo Vijeće i ja dobro radili i bilo je mnogo dobrih rezultata. Na koji način sam ja obezbjeđivala političku podršku i većinu, to sad možda nije važno, ali za sve krucijalne stvari sam imala podršku Vijeća. Želim iskoristiti priliku da zahvalim konstruktivnim snagama u Vijeću, jer smo zajedno prepoznavali dobre ideje, ne gledajući iz koje političke opcije one dolaze.

I sada ste nezavisni kandidat…

– Već smo razgovarali da sam bez podrške SDA Visoko u posljednje dvije godine. Ja sam član SDA i to je moja politička ideja, a u ovom trenutku postoje određena neslaganja sa lokalnom SDA i zbog njihovog neprihvatanja mene. Odlučila sam se da idem kao nezavisni kandidat, da građanima stavim na raspolaganje još četiri godine svog rada, truda i nastojanja da završim započete projekte i počnem nove. Nije nikakav hendikep biti nezavisni kandidat. SDA je jaka politička opcija, a političku opciju čine ljudi a ne pojedinci. Računam da će veliki broj članova i simpatizera SDA dati svoj glas meni.

Ciljate samo na glasove SDA?

– Ni slučajno. Nisu samo oni glasali za mene ni prije četiri godine. Sigurna sam da je bilo i apolitičnih ljudi, ali i onih koji su članovi i simpatizeri drugih stranaka, te će ih sigurno i ovaj put biti puno. Lokalni nivo je pravo mjesto da politiku mijenjamo iz temelja, jer nije mjerilo da budete član neke političke opcije da biste bili uspješni. Ono što moji politički oponenti pokušavaju da nametnu narodu već sada jeste da ne možete biti uspješni ako nemate stranku iza tebe. A ponovit ću da ja dvije godine nemam stranku iza sebe i mogu reći da sam veliki dio stvari napravila bez stranke, ali narod je bio tu.

Politika zajedništva

Kada je trebalo, u Općinskom vijeću sam imala podršku svih stranaka. Nadam se da će 2. oktobra građani općine Visoko dati glas onima koji su to radom i rezultatom zaslužili, a ne onima koji olahko obećavaju „kule i oblake“.

Ako ostanete načelnica, a SDA bude najjača stranka, da li ćete sjesti s njima za sto?

– Vjerujem u svoju pobjedu, a moja kampanja bit će korektna. Neću pričati o drugima niti ću iskoristiti ovaj sukob sa SDA Visoko da sakupljam poene. Da li će SDA biti najjača politička snaga u Vijeću, to nisam sigurna, jer se ne smije zanemariti da Amru Babić prati nezavisna lista, kao jedna veoma respektabilna politička snaga. Ne treba zaboraviti ni da imamo 10 stranaka, tako da nisam sigurna da će baš SDA biti najjača, ali ako se to desi, naravno da ću sjesti i sa SDA i svima. Svima ću pružiti ruku, jer je moja politika, politika pravljenja prijatelja i zajedništva.

Spomenuli ste interesne grupe i neosnovane kritike. Je li to plod toga što su ljudi ovdje skeptični prema tome što ste žena na mjestu načelnika?

– Na početku mandata nisam razmišljala o tome na takav način, ali vjerovatno jeste. Politika kao disciplina je posebna, jer tu se ne dijele mjesta po sposobnostima, po radnim navikama, po kvalitetima, već po poslušnosti, nacionalnom ključu, podobnosti… Ono znate, treba nam jedna žena, imamo li je?! Koju ćemo? Ma daj onu što najmanje priča samo da zadovoljimo kvote. Običan narod to vidi drugačije, jer više vjeruje ženama i zna da su one upornije, te da idu do zacrtanog cilja. Lokalni šerifi imaju problem sa predrasudama prema ženama, a ponekad je moj problem bio što nisam prisutna na nekim sijelima, druženjima na kojima se određuje sudbina građana.

oslobodjenje

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Fill out this field
Fill out this field
Molimo vas da unesete ispravnu email adresu.

Meni